Na lepom plavom Dunavu – crtice iz Beča

722

Svaki meč – izlet za porodicu

Trude se Austrijanci da svaki meč bude svojevrstan spektakl, pa makar se igrao pred tribinama koje primaju ne više od 1.000 gledalaca. Dva šatora sa neizbežnim kobasicama i kojekakvom još brzom hranom, hladnim i toplim napicima, pivom, puni su kao oko i teško ćete u bilo kom trenutku utakmice otići tamo i biti prvi u redu.

Di-džej tokom čitavog meča između akcija pušta kraće džinglove, koje navijači prihvataju, a da pritom muzika to uopše ne smeta na terenu. Kako? Prosto, zvučnici su usmereni prema tribini i gledaocima. Posebno je zanimljiv način radovanja posle tačdauna, koji upravo di-džej inicira puštajući numeru, koju očigledno svi na tribinama dobro znaju i kao jedan kreću u ritmu muzike sa „pobedničkom koreografijom“. Pritom se fino zabavljajući.

Saznasmo da tokom sezone navijači uz kartu (10 evra se izdvajalo za mečeve sa našim timovima) dobijaju i razne navijačke rikvizite, ali i vrlo upotrebljive poklone, poput onih podmetača za sedenje. Mi ih nismo imali, neiskusno smo ceovrlo gadan i vetrovit dan presedeli na hladnoj podlozi, dok su mnogi Austijanci sa sobom od kuće, osim podmetača, poneli i ćebad u bojama kluba.

Maskota Neli

Posebno mesto i ulogu na stadionu zauzima i maskota Neli. Verovatno jedini ljubičasti slon na svetu, veliki je navijač Vikinga i zabavljač publike. Iako je prvi pogled na njega bio izuzetno komičan, obzirom da je pre dolaska na teren, onako nezgrapan pao ispred svlačionice, kasnije smo mogli da se uverimo koliko je njegovo prisustvo na stadionu značajno.

Naime, tokom čitavog meča, Neli poput pravog profesionalca zabavlja publiku, nekad svojim plesom u ritmu muzike koju pušta di-džej, a nekad pozivom na navijanje. Ne smeta Austrijancima ni kada tokom same utakmice prođe tribinom, ne žale se što od njega ne mogu da vide utakmicu, već koriste priliku da se sa njim fotografišu.

Opšti utisak i naše delegacije: super je Neli.

Fudbal sve više u krvi Austrijanaca

Da li uspesi austrijskih oklopnika ili jednostavno zaljubljenost u NFL, tek i u samom gradu je vidljivo da Austrijanci vole ovaj sport. Pored gomile suvenira koje možete kupiti u Beču, primećeno je da u prodavnici Zipo upaljača, možete kupiti i one sa grbom NFL ekipa. Naleteli smo na Patriots-e i Steelers-e.

Dodajmo tome i odlično snadbenevnu prodavnicu opreme Vijena Vajkingsa, koju su bukvalno opustošili naši juniori posle subotnjeg treninga. Ako se bavite američkim fudbalom, nemoj te je zaobići, jer u njoj, pored raznoraznih suvenira, možete pronaći i gotovo sve delove opreme.

Koledž kultura Vajkingsa

Zanimljivost iz redova Vajkingsa. Pored prozivanja akcija pomoću signala na dva kartona, koje možemo videti na koledž utakmicama, vidljivo je da su kacige Bečlija različito šarene. Saznadosmo i zašto.

Radi se o žutim tačkicama – nalepnicama, u obliku  oznake kluba, a koje su svojevrsna nagrada koje trener daje za zasluge na terenu. Tako, verovatno, defanzivni bek sa 20 nalepnica u zadnjem delu kacige je zabeležio 20 intersepcija, ili je kvoterbek bacio toliko tačdaunova.

Kad nema plate i povišice, bar da mali ordeni daju priznanje i stimulans za bolje igre.

Vicešampioni Evrope plaćaju članarinu

Morao sam više puta da ponovim pitanje na različite načine, da bih bio siguran da sam dobro razumeo. Austrijanci u timu Vijena Vajkingsa, dakle aktuelni vicešampioni Evrope, plaćaju članarinu da bi igrali u timu! Saznadosmo od jednog vernog navijača, a kasnije proverismo i kod komentatora sa footbal-austria.com da je to istina, a cifra se kreće između 200 i 250 evra na godišnjem nivou.

– Pa, ovo je amaterski sport. Oni i ne traže da budu plaćeni, ispunjeni su jer treniraju sport koji vole– ljubazno nam je objasnio navijač.